Ovo je jedan od onih filmova u kojima do izražaja dolazi vremenski paradoks. (pojam je potpuno izmišljen sada i ovdje za potrebe pisanja članka) Pa da elaboriram: Znate onaj osječaj kada pogledate neki film recimo sa 15 godina i zbilja vam se svidi te ga spremite u svoju dugoročnu memoriju kao vrlo kvalitetno ostvarenje. (ako, kao u ovom slučaju govorimo o komediji, sjećamo ga se kao smiješnog) A onda pogledate isti film cca 6 godina kasnije i apsolutno vam nije jasno gdje je nestao sav humor i što se dogodilo sa vašim omiljenim filmom. E pa to vam ja zovem vremenskim paradoksom. Mislim sami pojam nije teško za objasniti, (čovjek odraste, ukus za stvari se istanča, iskustvo vas nauči da postoji i nešto bolje etc.) tako da teško možemo govoriti o paradoksu, ali eto tako definirah tu pojavu . (Ko zna, možda jednog dana budem u riječniku…a možda već i postoji, enivej, who cares) E sad, najčešće se VP pojavljuje u filmova koji su snimljeni recimo 70-ih godina, pa kada pustite isti film 2008. godine uvidite koliko je samo ostvarenje loše, a pod time mislim uglavnom na specijalne efekte koji uvelike nedostaju. Današnja tehnolgija zbilja čuda čini! No ovaj film naime, snimljen je 2002. godine. (za usporedbu “Neki to vole vruće” – odlična komedija Billya Wildera je sniman 1959.) Pa dakle, ovaj film zaražen je teškim slučajem VP-a. Do prije 28 sati, u mom dugoročnom pamćenju ovaj film bio je pohranjen kao vrlo kvalitetna i nadasve smiješna komedija, a onda sam ga ponovno pogledao. Nešto gluplje nisam vidio unazad 3 godine, točnije od izlaska najkretenskijeg filma svih vremena Blades of Glory* (nesretnici Josh Gordon i Will Speck). Dakle, radi se o dva prijatelja koji pogreškom završe na gay only krstarenju i kao heteroseksualci nalaze se u vrlo nespretnoj poziciji. Da, ideja je dobra, ali film NIJE! Dijalozi su na nivou sedmogodišnjeg djeteta, humor je otrcan i generalno loš. Kamera – očajna! A cijeli film ima neodoljiv B-produkcijski šmek. Redatelj ove katastrofe je Mort Nathan, a ušljivi scenarij mu je pomogao sklepati William Bigelow. Od glumačkog kadra tu su Horatio Sanz (Nick), Vivica A. Fox (Felicia), Maurice Godin (Hector), predivna Roselyn Sanchez (Gabriella – jedina svijetla točka), Victoria Silvstedt (Inga -dobro da, i ona) te pazi sad….sir Roger Moore te Cuba Gooding Jr. Apsolutno ne vjerujem da su pristali na snimanje ovog sranja.  Inače zbilja cijenim lik i djelo Juniora, ali što mu bi da se odluči na ovakav potez….Bog te pitaj – mora da je lova bila kvalitetna! Nadam se. I razumio bi da mu je to film prvijenac, ali pobogu čovjek je 1992. snimio A Few Good Men, 96. Jerry Maguirea, 97. As Good as it Gets a 2000. Men of Honor jebote! Al kaj je tu je!

Uglavnom…SUCKS!

* e da, u oba filma (Boat Trip i Blades of Glory) glumi debilni Will Ferrell koji je valjda najlošiji komičar i glumac na planeti Zemlji (a možda i šire) pa to dodatno ubija i ono malo dostojanstva što je uratku ostalo.

Yours truly,