Još jedan horror u navali prerada starih hitova, „Friday the 13th“ uzdiže iz pepela jednog od vječitih bad guyeva filmskog platna Jasona Voorheesa i daje mu nove razloge da ubija studente i ostalu mladunčad na nove i (ne)inventivne načine. Kako je to stand-up komičar Pablo Francisco fino sročio: „Ta djeca bi bila zadavljena bežičnim telefonom da mogu!“…

Al’ meni zbilja nije jasno šta ti redatelji rade, pa gdje im je pamet?! Ako ne misle napraviti film koji bi vratio sjaj nekada poznatim filmovima i današnju publiku natjerao da uživaju u njemu, onda bolje da se ostave ćorava posla i smisle nešto novo, ovako samo blate filmove koji su nam ostali u dobrome sjećanju. Da se odmah razumijemo, oriđiđi iz 1980-te nije niš’ bolji, isto loš film, ali ako ništa drugo ljudima je ostao u sjećanju ako zbog ničega onda zbog svog zvučnog naslova koji te odmah asocira na nešto loše…

Film se vrti oko deformiranog klinca Jasona koji na petak 13. u lipnju 1980-te godine gleda kako mu savjetnica kampa Crystal Lake odrubljuje glavu majci nakon što je ova netom prije prošvikala i zaklala pola kampa na spomenutom jezeru. Trideset godina kasnije skupina prijatelja dolazi tamo na kamping, gdje ih ovaj (nešto stariji i nešto ogromniji) uoči i odluči ukokati sve osim jedne djevojke koju zatoči jerbo ga neodoljivo podsjeća na njegovu majku. Njezin brat nakon što skuži da je izgubio bilo kakav kontakt s njom i pretpostavljajući da joj se nešto dogodilo počinje pretraživati to područje u nadi da će ju naći, no nalazi Jasona pa tako počinje borba na život i smrt…

Baš svježa priča, jel’da? E sad, k’o za vraga, budući da mi je oriđiđi ostao u sjećanju iako je i on loš (kao klincu mi je bio dobar, a brijem da je i vama bio…da ga sad pogledate ne znam baš…) odlučio sam dati ovom remakeu priliku iako sam bio 99% uvjeren da je smeće…sad sam naučio da kad ste 99% uvjereni da je nešto smeće onda ono to i jest! Ali meni zbilja nije jasno, u vrijeme kada su remakeovi poznatih filmova aktualni da netko može napraviti ovakav idiotizam a da mu producenti dozvole da to prođe… Nekako najbolji primjer dobrih prerada su mi recimo zadnja dva Batmana. Oriđiđi „Batman“ iz 1989-e mi je zbilja mrak film, odlična Burtonova tamna atmosfera, lagani prikaz Gotham Citya u nekome paralelnome svijetu što kostimografijom vuče na 40-te godine i pre dobri Đekica kao Joker… Prvom remakeu, ustvari nekakvom prequelu gdje gledamo kako se Bruce Wayne razvijao u Batmana i što mu je sve prolazilo kroz bulju, su dali još malo dubine, a u „The Dark Knight“-u uzeli Heatha Ledgera koji je po mnogima odglumio Jokera bolje nego u oriđiđiju (meni je ipak Đekica kralj, sentimentalan sam i bok)! Ali tako se prerade rade… A ovi umjesto da Jasonu daju nekakvu dubinu, koliko god da možeš ili ne možeš očekivati dubinu od takvog filma, oni ga učinili još plićim i bezveznijim za gledanjem. Mene to zbilja ljuti, jerbo kad netko pita ljubitelja horrora da nabroji 5 najpoznatijih „slasher“-a svih vremena uredno će svoje mjesto u njegovom repertoaru naći Jason Voorhees!

Loše, zbilja loše… Osim da se nasmijete na kakve sve načine ljudi bivaju ubijeni u filmu ne vidim razloga zašto bi ste ga pogledali, ali ni najmanjeg. Film je po mom subjektivnom mišljenju 2/10 i bilo bi ga pametno zaobići u širokom luku!

R.I.P. by Space Frog