“Triler karakterizira dinamika, neprestana akcija i vješti junaci koji moraju osujetiti planove moćnijih i bolje opremljenih zlikovaca. Često se koriste sredstva kao što su napetost, skretanje pozornosti i napeti završetci.” – kaže Wikipedia, a ja kažem: “Misery”. Ova ekranizacija, istoimenog romana Stevena Kinga, po meni je jedan od boljih trilera ikad snimljenih. Koliko god puta da sam ga gledala i bez obzira na to što znam kako završava, uvijek me hvata jeza. Ponajviše zahvaljujući fenomenalnoj Kathy Bates koja je više nego odlično utjelovila lik psihotične Annie Wilkes, koji joj je priskrbio i Oskara. Pa kaže…

Paul Sheldon (James Caan) vrlo je popularan i uspješan pisac, koji se proslavio serijom romana “Misery”. Putujući prema New Yorku, nalazi se zarobljen u mećavi, te doživi prometnu nesreću. Smrznutog Paula pronalazi bivša medicinska sestra Annie Wilkes (Kahty Bates) koja ga smjesti u svoju kuću …rekao bi čovjek “sreća u nesreći”, al u ovom slučaju bolje bi odgovaralo “nesreća u nesreći”…s obzirom da je poprilično ozlijeđen, sa obje slomljene noge, Paul je trenutačno nepokretan i “prikovan” za krevet. Al na svu (ne)sreću, tu je dobronamjerna Annie koja se brine za njega, hrani ga i donosi mu lijekove protiv bolova…ona je skroz oduševljena njime s obzirom da je njegov “number one fan” i ne može prestati pričat o tome koliko obožava Misery, lik iz njegove istoimene knjige. On joj iz zahvalnosti dopušta da pročita njegov novi, još neobjavljen rukopis. Ona iskaže svoje nezadovoljstvo, psovanjem u  Paulovom rukopisu, na poprilično uznemirujući način. Paul počinje shvaćati da odavde mora što prije otići jer se radi o jednoj vrlo nestabilnoj osobi…a ni ne zna da je ovo samo početak njegovih muka, u pravom smislu te riječi. Shvaća da Annie nije kontaktirala ni jednu bolnicu i da nitko živ ne zna da je on ovdje. Jedini problem je taj da je Paul skroz nepokretan, tako da se odlazak čini potpuno nemoguć… Sljedeći dan, Annie odlazi na kiosk kupiti novi nastavak njegove hit knjige “Misery”. Shvativši da knjiga završava smrću njene najdraže junakinje Misery, ona kipi od bijesa na Paula (ako se to može tako nazvati) i polijeva ga kipućom juhom. Nakon što se izdere na njega, donosi mu šibice i rukopis, tražeći da ga zapali. Sutradan mu donese pisaću mašinu, tražeći od njega da napiše novu knjigu o Misery u kojoj će ju vratiti u život. Paul je pokušava pridobiti da izađe iz kuće pa joj kaže da mu treba papira kako bi mogao početi pisati knjigu. Shvativši da mu je ovo možda i jedina prilika za bijeg, Paul u invalidskim  kolicima otključa vrata od sobe, ukosnicom koju je našao na podu…međutim, ne uspijeva pobjeći prije povratka svoje psihotične cimerice…i tu ja vrištim: Ajde, ajde, brže, možeš ti to i najradije bi skočila u ekran i pomogla čovjeku!!!!Ona ga nađe u krevetu, al skuži da je Paul ipak prepametan i da nešto smjera, pa se odlučuje na radikalne mjere…u ovom slučaju ponovno lomljenje nogu i vezanje za krevet. Uglavnom, da ne kidam živce vama koji niste gledali film, Paul se ipak nekako izvuče, a vi sami pogledajte kako. Samo ću reć da je ona pisaća mašina ipak poslužila svrsi i da je Annie dobila s njom u glavu. Film završava scenom 18 mjeseci kasnije, u kojoj Paul sjedi u restoranu, a konobarica mu kaže: “I am your number one fan”. U svakom slučaju, film je totalno kidanje živaca…a to je odlika stvarno dobrog trilera, što ovaj film uistinu i jest. Ne znam gdje se točno može nabavit ( nisam ga baš vidjela u nas Hrvata na DVD-u, al sve se može kad se hoće pa zato OBAVEZNO pogledati!