Kada sam prvi put vidio trailer za ovaj film prošle godine, djelovao je kao još jedan korak dalje u šokiranju gledatelja iz produkcije susjedne nam države. To što nitko nije želio pustiti film u distribuciju nigdje (u Munchenu i Budimpešti su ih dočekali s policijom i odvjetnicima, te im uništili kopije), trebao mi je biti pokazatelj toga u kojem je smjeru režiser Srđan Spasojević otišao.

Ovdje nije riječ o pomicanju granica, nego o dubokom ulasku s one strane granice dobrog ukusa i umjetnosti (ako se o njoj uopće može govoriti u ovom filmu), otvorili su vrata nekih ormara koji su možda trebali ostati zatvoreni. Tarantino i Rodriguez djeluju kao dva školarca koji snimaju reklame u odnosu na Spasojevića. Čak i američki kritičari veterani, koji su se nagledali svakakvih horora, ostali su u šoku od eksplicitnosti nasilnih i seksualnih scena, pedofilije, nekrofilije,silovanja, incesta… U Britaniji čak niti nakon izbacivanja svih eksplicitnih scena nije dobio dozvolu za prikazivanje. Najčešći komentari su da je film vrlo šokantan i uznemirujuć, a zaista je tako.

Radnja prati Miloša (Srđan Todorović), bivšu porno zvijezdu, koji dobiva ponudu koja se ne odbija, kako bi snimio još jedan film, ali pod uvjetom da ne vidi scenarij. Kako snimanje odmiče, shvaća da je uvučen u snuff film, koji je daleko od same pornografije, a nakon pokušaja da odustane, ludi režiser Vukmir (fenomenalni Sergej Trifunović) ga sa svojim suradnicima drogira kako bi završio film, Miloš se budi tri dana kasnije sav krvav i kroz snimljeni materijal pokušava rekonstruirati što se sve zbivalo od zadnjeg trena kojeg se sjeća. Kako se odmotava klupko događaja, Miloš shvaća da ne postoji izlaz iz pakla u kojem se našao i prešao sve moguće granice, ali baš SVE. I kad pomislite da je možda kraj sretan, prevarit ćete se…i onda još jednom…

Da se razumijemo, režija je odlična, kamera je vrlo dobra kao i muzika, gluma je vrhunska, efekti su isto tako odlični.

Moja preporuka je – samo za okorjele ljubitelje žanra!