Milla Jovovich u SF horroru? Hmm…gdje sam to već čuo… Uzmemo li u obzir da „Resident Evil“ serijal nije nešto posebno strašan za horror, i da su ostali filmovi koje je snimala manje-više ofrlje napravljeni uradci (ko’ mi kaže da mu je dobar „Povratak u Plavu Lagunu“ ja mu izoštrim sliku vilicama i pokažem fotku Brooke Shields sa 15 godina!) usudio bih se reć’ kako ovaj film zauzima nakon „Petog Elementa“ drugo mjesto u njenom filmskom opusu…

Možda neki neznaju, a za te koji neznaju (sram vas bilo, mislim pa to je ko’ da vas pitam koje godine se rodio Andrija Hebrang, mislim ono) „Encounter of The Fourth Kind“ iliti vam „susret četvrte vrste“ prema klasifikaciji susreta sa vanzemaljskim bićima prema američkom astronomu i profesoru dr. J. Allen Hyneku se klasificira kao otmica ljudi od strane vanzemaljaca… Samim time i da odmah rezimiramo radnju: Milla Jovovich glumi psihologinju dr. Abigail Tyler, koja nakon što joj netko jedne noći u njenom krevetu ubije supruga (ona se kakti sjeća ubojstva no ne i ubojice) ostaje živjeti sama sa dvoje djece. Kako joj se i muž bavio psihijatrijom ona je uporna u tome da nastavi njegov posao u malom gradiću Nomeu na Aljasci gdje je provodio istraživanja na ljudima koji imaju poremećaje vezane sa spavanjem, točnije rečeno pacijenti su se budili noću da bi na prozoru svoje spavaće sobe ugledali bijelu sovu kako bulji u njih. Scary shit!!!

I da se odmah razumijemo…ja volim science-fiction-horror-alien-trash filmove a ovo je jedan od njih! Istini za volju iako su ga manje više popljuvali svi živi recenzenti na svim živim stranicama i iako nije dobio bogzna što dobre ocjene pri izlasku, ja ga moram stvarno pohvalit zbog jedne novosti koja je u meni uspjela pobuditi onaj osjećaj nelagode kojeg je Tomek tako dobro opisao u svojoj recenziji filma „Paranormal Activity“. Kao i kod većine horror filmova, početak je najvažniji, onih prvih par minuta kod kojih odlučujete da li će te ga  gledati do kraja u išćekivanju što će se dogoditi ili će te zijevati, zadrijemati pa prešaltati na nešto drugo… Kao ljubitelj horrora volim se prepasti poput zadnjeg papka iako znam što će se dogoditi, no moram priznati da me početak ovog filma iznimno zaintrigirao da ga cijelog pogledam. Naime, na samome početku, prije prve scene filma pojavljuje se Milla Jovovich te se predstavlja kao ona, ne kao lik kojeg glumi, te drži kratak monolog od kojih pola minute u kojem govori kako će portretizirati dr. Abigail Tyler, te kako je ovaj film dramatizacija stvarnih događaja koji su se odvijali u Nomeu na Aljasci u listopadu 2000. godine, te kako će se u filmu koristiti arhivske snimke tih događaju no i ujedno upozorava kako su snimke veoma uznemirujuće. Mrak!!! Odmah nakon te scene ubačena je jedna takva arhivska snimka koja prikazuje stvarnu dr. Abigail Tyler kako vodi razgovor sa redateljem ovog filma o tim događajima…nemoram ni spomenuti kako sami pogled na tu ženu u toj arhivskoj snimci otkriva gledatelju da je žena prošla put do pakla i nazad! Još veći mrak!!!

Daklem ono što malo osvježava sami film i horror žanr u cijelosti, odnosno ta novost koju sam spomenuo prije, je upotreba tih arhivskih, dokumentarnih, stvarnih snimki kroz cijeli film, rađeno kao pola odglumljeni film – pola dokumentarac, nit je samo „Vještica iz Blaira“ a nit je samo „Egzorcist“…naime kad god dolazi do točke u filmu kada se nešto zbilja spooky treba dogoditi film staje – a započinje stvarni dokumetirani video stvari koje su se zbilja dogodile, a iz mog osobnog iskustva gledajući tu kombinaciju se zbilja podiže gledanje filma na jednu novu razinu! Fora, a??? Baš i nije…Sveti Google je učinio svoje pa sam morao nakon odgledanog filma provjeriti da li su se te stvari zbilja tamo i dogodile…moš’ mislit…ili? Možda sam cijelu ovu recenziju napisao i nabrijavao vas samo zato da vas spustim ovak na kraju…a možda vas činjenica da sve što će te vidjet u filmu se zbilja i dogodilo uznemiri do te granice da preispitate svaki svoj plan kojeg imate za budućnost, jer možda budućnost nije vaša da ju krojite…u svakom slučaju preporučam gledanje filma oko 10 navečer, vani je fino mrakić, a i u vašoj sobi kad ugasite sva svjetla…podebljajte malo zvuk…i navucite zastore…nikad ne znate tko vas gleda…a tek onda proguglajte i saznajte da li je cijela ta priča istinita ili fikcija…lakše će te spavati…ili možda nećete…….

Spooky shit by Space Frog