Dvije godine nakon uspjeha filma ”Seven”, redatelj David Fincher ponovno se vraća u “igru” s odličnim filmom naslova…”The Game”. Ovo je jedan od meni najdražih filmova, bar što se tiče onog dijela police u videoteci, iznad koje piše “triler” (da, vjerovali ili ne, ja još uvijek idem u videoteku). Ideja za scenarij je odlična, iako je to jedan od onih filmova koje nije fora gledati dva puta, jer kad jednom vidiš kraj (koji je potpuno neočekivan) doživljaj više nije isti. Nisam baš neki veliki fan Michaela Douglasa, al mi se čini da je on bio pun pogodak za ovu ulogu. Penn je za mene odličan kao i uvijek. A film otprilike ide ovako nekako….

Nicholas Van Orton (Michael Douglas) uspješan je biznismen koji naizgled ima sve… super posao, dobra odijela, prekrasan auto i još ljepšu kuću…u koju se, eto, nema kome vratiti ,obzirom da je sve u životu podredio karijeri…Dakle, u prijevodu…radoholičar koji je svojim poslovnim ambicijama uspio otjerat sve živo od sebe i izvan svog ureda zapravo vodi jedan dosadan i bezličan život. Čak i svoj 48. rođendan planira provesti sam…Međutim njegov brat Conrad (Sean Penn), kojeg nije vidio dugo vremena, odluči mu pokloniti neobičan rođendanski dar…daje mu posjetnicu nekakve kompanije CRS (Consumer Recreation Services) uz riječi: “What do you get for the man who has everything?” . Conrad tvrdi kako će mu to iskustvo promijeniti život i unijeti malo zabave u njegovu svakodnevnicu. Isprva skeptičnog Nicholasa pobjeđuje njegova vlastita znatiželja pa odlazi u CRS, iako još nije siguran o čemu se tu radi. Nakon što su Nicholasa podvrgnuli raznim vrstama testova, u CRS-u ga odbijaju. Nicholas misli kako je ovdje igra gotova, no igra za njega tek započinje…od momenta kad je napustio CRS, Nicholasu se počinju događati čudne stvari, a sve započinje kad ispred svoje kuće nađe lutku klauna, koja je totalno “spooky” (čitaj sablasna). Gledajući vijesti, shvati da se voditelj obraća njemu osobno, te da se u klaunu nalazi kamera kroz koju ga ovaj očito vidi. Ove naizgled sitne nepodopštine, samo su početak njegovih nevolja, te Nicholasa polako shvaća da se našao u nekoj vrlo vrlo opasnoj igri…igri koja mu sistematski počinje uništavati život …Nicholas biva upleten u mrežu raznih zavjera…s njegovih računa nestaje novac, netko ga neprestano prati, u njegov život ulaze nepoznati ljudi i on više ne zna kome može vjerovati…postaje totalno izluđen i ne zna kako se izvući iz ovog pakla, ni sam ne znajući kako se tamo našao. Već suludi Nicholas uzima pištolj i odlazi u CRS, zahtijevajući odgovor na pitanje zašto mu se život raspada, gdje se situacija u potpunosti otima kontroli… Slučajno puca u Conrada koji se pojavljuje na vratima sa šampanjcem u ruci. Ovdje ću upozoriti one koje tek misle pogledati ovaj film da prestanu čitati. Misleći da je ubio vlastitog brata, očajni Nicholas skače s nebodera i propada kroz stakleni krov. Međutim, neočekivano za njega (a i za nas) pada u veliki zračni jastuk koji ga spašava od sigurne smrti. I sad nam više niš nije jasno (kao da je bilo dosad)…ali…Nicholas propada u prostoriju punu svečano odjevenih ljudi koji su očito na nekoj zabavi…a totalni šok stiže kad se pojavljuje braco Conrad i kaže: Happy Birthday!!!Naime, Conrad je živ, novac je na sigurnom, svi ti čudni ljudi samo su glumci i sve je zapravo kako treba biti. Ispada da je sve to zapravo i bila samo igra, koju mu je Conrad poklonio za rođendan. Uglavnom zato da bi ovaj malo porazmislio o svom životu i načinu na koji ga živi. U svakom slučaju originalno, al ja bi nekog ubila da mi priredi ovakvo rođendansko iznenađenje. Možda je film malo melankoličan i sumoran za ove fuj kišne jesenske dane, a za takve su bolje komedije Al  stvarno je odličan za pogledat, pa ko još nije – nek izvoli.