Redneck Rampage anyone??? Tko još nije gledao horror gdje rednecki napadaju pristojne ljude na proputovanju kroz neki od hill-billy gradića, nije iskusio jedan odvojeni žanr „hack and slash“ horrora! Remake istoimenog filma Wesa Cravena iz 1977. godine nastavlja tu tradiciju veličanja krvavih scena s još većim rugobama opremljenih vilama i ostalim redneck „oružjima“…

Daklem, vesela sveamerička obitelj Carter kreće na put od Clevelanda do San Diega u Kaliforniji gdje bi trebali proslaviti srebrni pir mame i tate Carter. Negdje na putu do tamo, Bogu iza nogu usred pustinje (Fuckville, USA), njihova vozila nailaze na cestovnu prepreku, gume im pucaju, a oni ostaju ovisni jedni o drugima usred ničega, nesvjesni da ih se promatra… Naime, nekolicina ljudi – mutanata koja obitava u okolici gradića što je nekada služio američkoj vojsci kao poligon za ispitivanje nuklearnih oružja ih je zamijenila za kebab, pa će učiniti sve da im se vesela obitelj pojavi na jelovniku!

Interesantno, a? Đizs… Ali unatoč zbilja ofucanoj radnji, film je stvarno bogomdan za pustiti mozak na pašu. Mutanti su fino napravljeni, tako da ih stvarno ima svakakvih, i svi do jednoga su odvratni! Scene nasilja su dobre (kol’ko dobro može izgledati kad nekome zabijete pijuk u mozak?), film je u cjelini krvav i to je u osnovi to! Nemojte očekivati horror koji će vam se poigravati sa osjetilima ili utjecati na psihu, ovo nije rađeno kao nešto takvoga, ovo je u pravilu stari dobar „hack and slash“ tip horrora, što više krvi i nasilja, to bolje, i u tome se ne trudi biti ništa više niti išta manje od toga! Pogledat će te ga, neće vam biti ništa posebno, zaboravit će te ga, no kao što rekoh, film se ne trudi biti ništa više od onoga što očekujete od njega. Redatelj je francuz Alexandre Aja koji je svoje ime u show-businessu stekao po mom mišljenju nešto boljim uradkom „Mirrors“ iz 2008. godine. Od glumaca nitko ne znam kako poznat osim oca obitelji Teda Levinea koji se pojavljivao u nešto poznatijim filmovima poput „The Silence of the Lambs“ i „Shutter Island“-u, te njegovog sina u filmu, inače televizijskog glumca, mladog Dana Byrda.

Sve u svemu, da se isplati pogledat film – ne isplati se baš, ima i boljih filmova… Ako ste malo gadljivi ne preporučam ga jer stvarno imam gro krvi i kasapljenja u scenama, a ako ste pak od onih poput mene koji vole da im se film poigrava sa psihom isto nećete baš uživati jer nije takva vrsta filma. Ovaj uradak je dobro gledat u društvu od 10 frendova/frendica kad se uopće ne koncentrirate na film već na polupijanog komada pored vas kojoj je film „strašan“ pa treba nekoga da ju primi za rukicu i otfura na wc….jer ju je strah mraka, naravno!

Ocjena 3/10! Pogledat jedino iz poštovanja prema Wesu Cravenu, producentu ovoga remakea i jednome od otaca i vizionara horrora kao takvih!

Bloodfest by Space Frog